Čemu ovo?
- Pa da napravimo neku kul fotku.
Zašto?
- Zbog ljudi i mreža i prestiža i... nemam pojma, eto da imamo. Mobitel nisam koristio skoro pa uopšte, a nisam ni fotke postavljao iz minuta u minutu. Stori zero poena, a lajkovi nam znače. Bilo je krasno ljetovanje.
Doista. Prekrasna je ova Dubrovačko-neretvanska. Svima sam se dopao. Imali smo upad na svaku plažu. Kršili smo zabrane za gospodu pse plemenite krvi. Dubrovčanke i dubrovčani su nam tolerirali svako moje zapiškavanje ručnika, čak i onda kada mi je velika nužda utekla na Brsečinama.
- Eh tada je meni baš bilo neugodno, još sam morao i kamenje u More baciti koliko si ih zmazao. Užas. No ne brinimo, ljudskih pelena i govana bilo je daleko više po plažama... No i dame su ostavile svoje dodatke pod borićima.
Ali moramo priznati da su plaže prekrasne i čiste. More u tisuću boja. Najvolim onu tirkiznu i onu u vreme bure. U vili mi je bilo najslađe. Diktirao sam red ostalim pesekima naročito onom čehu, a bome i nemcu. Gospođa Marija me nije naročito volela ali sam joj vratio zapiškavanjem terase.
-Sramise. To fakat nije bilo fino.
Istina. Ali na odlasku samo ju pomazio šapom... i oke ponovo malo zapiškio.
- Gde ti je još bilo lepo?
Caftat i ručak sa Mihom. Obožavam njenu odrinu punu kivija.
-Ajme da, šteta što čeka 11. da sazri. Obožavam kivi.
Ručak sa onom krasnom obitelji i njihovo četvero djece u Konavlima sa prekrasnim pogledom na zalazak, More i aerodrom. Šteta što mi nije bilo dopušteno kušati dubrovačku rožatu, no reklo bi se da ste vi uživali koliko ste mljackali i celu je pojeli.
-Meni je bilo prekrasno na Dubrovačkim zidinama uz vodiče Balda i Borisa. Prvi odlazak u restoran ove godine i ukusna pica sa trijes posto popusta koji smo užicali za domaće goste i još nam se o'ladila jer smo sreli Mariju sa malim Davidom pa se fino porazgovarali.
nastavićese... neznam kad
